Page 70 - Bilten 2
P. 70

24


                              Posto  je  na  taj  nacm  postavio  izvesne  teorijske  principe.
                      Aristotelo  prelazi  na  rasmatranje  prakticne  strane,  t.  j.  prelazi
                      sa podrucja spekulacije koje je bezgranicno,  na podrucje prakse:
                       skopcano sa nuznoscu koju treba imati u  vidu iznad svega.
                              Iz  ovih  rasmatranja  crpu  se  osnovi  prave  i  ciste  kremati-
                      stike;  na  protiv,  ona  koja  se  odnosi  na  razmenu  ima  za  glavni
                      osrtbv  trgovinu,  koja  se  prema  Aristotelu  deli  na  tri  grane:  po-
                       morsku,  suvozemnu  i  trgovinu  na  malo.  Razlika  izmedu  ovih
                       grana  trgovine  jeste  u  stepenu  sigurnosti  i  visini  zarade  koje
                       mogu pruziti (ib., I, IV,  2).
                              Drugi  osnov  razmehe  je zajam  na  iriteres,  a  treci  nadnica
                      koja  se  primenjuje na  strucne  radove ili  se  daje  onirna  »koji su
                       liseni  svake vesine  i  mogu da  iskoriste samo  svoje  telo«.
                              Treca  vrsta  krematistike  pored  one  »prave  i  prirodne«  i
                       one koja se odnosi  na  razmenu jeste ona koja se  tice  sece suma.
                      i  i-skoriscavanj a  rudnika.  Ova  vrsta  krematistike  cini  sredinu
                      izmedu  druge  dve,  uzimajuci  ucesca  u  p-rirodnorh  bogatstvu  i  u
                      bogatstvu iz  razmene.
                              R.asmatranje ove delatnosti moglo bi nas odvesti na potanje
                      ispitivanje  pojedinih  zanata,  ali  Aristotelo  zastaj-e  na  j_ednoj
                       mnogo opsirnijoj  podeli.
                              Najvazniji su oni zanati u  kojima je udeo slucaja najmanji;
                      najmehanicniji  su  oni  u  kojima  se  fizicka  snaga  najvise  trosi;
                      najservilniji  su  oni  koji  iziskuju  maksimalnu  upotrebu  tela;  a
                      najnizi  su na  protiv oni koJi svode  na najmanjti  meru  delatnost
                       duha (ib., I,  IV,  3). U  III knjizi Aristotelo se vraca na pojam roba
                      i  kaze:  »Robovi  su  oni  koji vrse poslove  nuzne za zivot  jednog
                      pojedinca;  oni koji ih vrse za _iavnost zanatlije su i  teti«.  U  sva-
                      kof prilici  Aristotelo  isto  tako  podvlaci  da  »u  jednoj  drzavi  sa.
                      dobrom  upravom  gradani .... ne  treba  da  budu  zanatlije  i  tr-
                       govci,  jer je takav zivot necastan i  protivan vrlini«.
                              I  Platon  u  Zakbnima  XII  -        tvrdi  da  posao  obucara  i  .ko~
                      vaca  ponizava  one  koji  ga vrse,  »bedni  najamni  radnici koji  su
                      zbog svog stanja liseni  politickih prava«.
                              Bilo  bi  takode  kori3no  -       po  Aristotelu  -     sakupiti  zapa-
                      zanja o  razlozima i  nacinima po kojirna neki sticu imetak a  drugi


                             Stagiricanin ocigledno  ne  ulazi dublje  u  ovaj  pojam, koji je bio  nuzan.
                      usled  potrebe za  jednim  zakljuckom  politicko-moralnog  poretka.  U  krajnjoj
                      ananlizi  celokupna  krernatistika  bi  se  mogla  smatrati  kao  delatnost  uprav-
                      ljena  na  dobijanje  novca  iz  novca.  Ali  u  obavljanju  ove  delathosti  covek
                      odre.duje  isvestan  skup  delatnosti  koj_ima  pravda  postignuce  svog  cilja,  t. f.
                      povecanje  svog  bogatstva:  to  je  u  stvari  sta.ro  pitanje  koje  se  odnosi  na
                      pro·duktivnost  trgovill"e.
                             S  druge  strane  ustupanje  upotrebe  novca  pod  interes  znaci  i  jedari
                       akt  razmene.  Menja  se  jedan  sadasnji  zaiam  za  jedan  buduci:  dobi't  je cena
                       razmene  i  nagrada  za  rizik.
                             Kao  da  su  blizi  stvarn·osti  oni  patristicki  i  skolasticki  moralisti  koji
                      osuduju  zelenastvo  ne  zbog  nacinc1  na  koji  se  ono  vrsi,  nego  zbog  mere
                       koju  ono  dostize  a  koja  je  protivna  moralnim  zakonima.
   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75